utorak, siječanj 24, 2012
Prenosim s mrežnog sjedišta Sekularni humanizam u Hrvatskoj.
Sutra (srijeda, 25. siječnja) u 17:00 sastanak Inicijativnog odbora Zajednice ateista - sekularnih humanista u Centru za ljudska prava, Kralja Držislava 6, Zagreb (kod Traumatološke klinike). Sastanak je otvoren, svi zainteresirani su dobrodošli!
Počet ćemo s kratkim uvodnim izlaganjem o međunarodnim organizacijama ateista, sekularnih humanista isl, te o osnovnoj zamisli ove inicijative. Zatim rasprava, imajući u vidu Prijedlog dugoročnih ciljeva i zadataka.
Objašnjenje osnovne zamisli pogledajte ovdje
Ukratko:
- Osnovati udrugu, koja se zasniva na "Minimalnoj povelji humanizma"
- Tražiti članstvo u Europskoj humanističkoj federaciji i Međunarodnoj humanističkoj i etičkoj uniji
- Tražiti punu ravnopravnost ovakvih sekularnih "zajednica uvjerenja" s vjerskim zajednicama. (To ne znači da se humaniističko uvjerenje smatra vjerom - za usporedbu: žene, kad traže ravnopravnost s muškarcima, ne žele postati muškarci.)
- Zalagati se za načela sekularne države
- promovirati ateističko i humanističko uvjerenje
nedjelja, siječanj 22, 2012
Srpnja prošle godine objavili smo članak Mutni poslovi spaljivanja otpada u Duga Resi. Zbog sumnje u nepravilnosti rada spaljivaonice otpada na području nekadašnje Pamučne industrije, tada je bila izdana privremena zabrana rada. Povodom isticanja tog roka, Građanska inciijativa Duga Resa održala je tiskovnu konferenciju. Pogledajte izvještaj na mrežnom sjedištu Radio Mrežnice. U posljednjih pola godine nema nikakvih bitnih pomaka niti novih vijesti.
GIDRA je posljednjih mjeseci uspjela u Ministarstvu dobiti uvid u dokumentaciju vezanu za gospodarenje otpadom u Dugoj Resi, ali tek djelomično zbog čega nisu zadovoljni.
Nisu sretni ni činjenicom da na Prekršajnom sudu u Karlovcu još nije održano niti jedno ročište vezano uz prijave koje je su podnesene protiv tvrtke vlasnice Pamučne.
petak, siječanj 20, 2012
Prenosim sa mrežnog sjedišta Sekularni humanizam u Hrvatskoj.
Belgijski list na francuskom "Le Soir" donosi podatke o državnim subvencijama za zajednice vjere i uvjerenja (na engleskom: religion and belief, na francuskom: cultes et la laicité organisée), te pohađanju nastave vjeronauka odnosno moralnog odgoja. belgija je pretežno katolička, uz značajnu protestantsku manjinu i rastući broj islamskih useljenika.
Godišnji iznos subvenicija je ukupno 300 milijuna eura. Od toga se 140 milijuna dodjeljue iz državnog proračuna a 160 milijuna iz drugih izvora, uglavnom za vjerske objekte.
Od te sume, osam posto dobivaju nereligijske ("laičke") organizacije.
Rimokatolička crkva dobiva 85,8% ukupne sume, protestantske crkve 2,5%, muslimani 2,1%, a ostatak dobivaju ostale tri priznate vjerske zajednice: Židovi, aglikanci i pravoslavci.
U Belgiji, svi učenici u osnovnim i srednjim školama, odnosno njihovi roditelji, biraju jedan "filozofski" predmet. U javnim školama mogu izabrati vjeronauk, u šest varijanti (rimokatolički, protestantski, aglikanski, pravoslavni, židovski i islamski), te "morala". Mi bismo rekli "etika", ali bitna je razlika da u Beligiji tu nastavu ne organizira država, nego nereligijske organizacije autonomno.
Svake godine izbor se može promijeniti. Država je obvezna osigurati nastavu, čak i ako se samo jedan učenik u nekoj školi odluči za jednu od sedam ponuđenih mogućnosti. (Ova obveza ne postoji za privatne škole, od kojih su neke vjerske.)
Znate li koji vjeronauk pohađa najviše djece u Bruxellesu, sjedištu Europske unije? Vjerujem da većina ne bi pogodila: islamski! U osnovnim školama 43%, a u srednjim 41,4%. Nastavu etike pohađa 27,9% i 37,2% i ona je na drugom mjestu, a katolički na trećem (23,3% i 15,%).
U Flandriji, dominira katolicizam (81,9% učenika u osnovnoj i 81,8% u srednjoj školi), na drugom mjestu je etika (10% i 13,1%) a na trećem islam.
U Valoniji, trend je drugačiji. U osnovnoj školi 52,8% pohađa katolički vjeronauk, ali u srednjoj samo 26,4%. Etika je u osnovnim školama na drugom mjestu s 37,3%, a u srednjim školama na prvom mjestu s 64,2%.
Nereligijske osobe dugo su se kroz svoje organizacije borile za ravnopravnost. Mogućnost izbora jednog od "svjetonazorskih" predmeta postoji od 1959., a tek 1993. promjenoma ustava garantirana je ravnopravnost svih svjetonazora, konfesionalnih i nekonfesionalnih. Belgijski sekularni humanisti inzistirali su na pravu da organiziraju i budu odgovorni za svjetonazorsku nastavu. Trebalo je 34 godine da se za to izbore. Da bi razradili i provodili nastavu, morali su stvoriti široku i snažnu organizaciju.
Razvijena je nastava "moralnog odgoja" u svih 12 razreda osnovne i srednje škole, usmjerena na pet ciljeva:
- misliti i djelovati slobodno i nezavisno
- misliti moralno
- otkrivati vrijednost zajedništva i učiti kako graditi humane oblike zajedničkog življenja
- učiti kako preuzeti odgovornost za sebe i druge
- razvijati osjećaj smisla života
Nakon što djeca katoličkih roditelja prođu krizmu, mnogi roditelji ih upisuju, ili ona sama biraju moralni odgoj umjesto vjeronauka.
Kratki tekst na engleskom:
http://humanistfederation.eu/country-profiles/belgium/notes-clippings/
Tekst na francuskom:
http://www.lesoir.be/actualite/belgique/2012-01-17/les-cultes-coutent-300-millions-par-an-890750.php
HTV emisija "To je Europa" na temu "vjera u školskim klupama" (u Belgiji i EU), video:
http://www.dailymotion.com/video/xnd83u_melita-petra-ivanoviy-u-emisiji-to-je-europa_news
Moral Education in Belgium, especially in Flanders (izvještaj iz 2009, na engleskom)
http://www.humanistfederation.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=263&Itemid=61
četvrtak, siječanj 19, 2012
 Prošloga mjeseca, povodom Međunarodnoga dana ljudskih prava, Inicijativni odbor Zajednice ateista - sekularnih humanista prvi put je imao štand, na Zrinjevcu. S tim oblikom aktivnosti, održavanja kontakta s građanima, namjeravamo nastaviti jednom mjesečno.
Štand će biti postavljen u subotu, 21. siječnja, od 9:00 do 21:00, na Trgu kralja Tomislava (Glavni kolodvor) u Zagrebu, sjeverno od tramvajske pruge (dakle, negdje oko spominika). Dijelit ćemo nekoliko vrsta letaka i druge materijale, razgovarati s građanima i prikupljati donacije.
Svi zainteresirani - neka navrate!
Slijedeće srijede, 25. siječnja u 17:00, imat ćemo otvoreni sastanak u Centru za ljudska prava, Ulica kralja Držislava 6. Uz članove Inicijativnog odbora, pozvani su i svi drugi zainteresirani za moguće članstvo, suradnju ili naprosto radoznali.
"Public Event" na facebooku. |
ponedjeljak, siječanj 9, 2012
Prenosim samo osnovno. Puni opis o čemu će se raditi na predavanjima i okruglom stolu pogledajte na ZelenaPolitika.Info.
U narednih 10 dana u Zelenoj akciji ce se odrzati tri predavanja i jedan okrugli stol koje organiziramo u sklopu projekta "Utjecaj hrvatskog pridruzivanja EU na zdravlje i okolis". Ovaj projekt bavi se utjecajem pridruzivanja Europskoj uniji (i, narocito, uskladjivanja s EU zakonodavstvom) na one aspekte okolisa koji imaju direktan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Sva dogadjanja zbivat ce se u prostorijama Zelene akcije (Frankopanska 1, u dvoristu).
Cetvrtak, 12.1.2011, 20:00 sati
*Kemikalije i zdravlje (predavanje o REACH-u – regulativi Europske unije o kontroli kemikalija)*
Ponedjeljak, 16.1.2011., 20:00 sati
*Predavanje: Zakonodavstvo EU o genetski modificiranim organizmima – sadasnjost i perspektive za buducnost*
Utorak, 17.1.2011., 11:00 sati
*Okrugli stol: Sto pristupanje EU znaci za hrvatsku politiku prema GMO-ima*
Cetvrtak 19.1.2011., 20:00 sati
*Predavanje: Zakonodavstvo EU o kontroli pesticida*
subota, siječanj 7, 2012
Prenosim prvi dio teksta, kojeg u cjelini možete pročitati na mrežnom sjedištu Sekularni humanizam u Hrvatskoj.
Sredinom prosinca, državni statistički ured Češke Republike objavio je neke rezultate popisa stanovništva 2011. godine, uključujući izjašnjavanje o vjeri. Češka provodi popis svakih deset godina, kao i Hrvatska. Broj vjernika bio je u znatnom padu već 2001., a tijekom proteklog desetljeća pad je još drastičniji.
Od 10,6 milijuna stanovnika, čak 45% nije odgovorilo na pitanje o vjeri. Nevjernika je 34%. Ukupno vjernika ima samo 21%; po popisu 2001. bilo ih je 33, a 1991. 43,9%.
Sedam posto je navelo da su vjernici, ali da ne pripadaju nijednoj crkvi ili vjerskoj zajednici. Manje od 1,1 milijuna (10%) izjasnili su se kao rimokatolici, dok ih je prije deset godina bilo 2,7 milijuna. Tada se mogao jasno uočiti trend: među starijima od 59 godina, rimokatolika je bilo više od 53%, a među mlađima od 40 godina tek oko 17%. (Za 2011. detaljna rasčlamba rezultata još nije objavljena).
Pad broja vjernika bilježe i gotovo sve druge religijske grupacije, među kojima su povijesno najvažniji husiti i "Češka braća". Broj pripadnika Evangelističke češkobratske crkve pao je sa 117.000 na 52.000, a Husitske češkoslovačke crkve sa 99.000 na 39.000.
Pravoslavaca ima 21.000, Jehovinih svjedoka 13.000, budista 6.000. Kao posve nova religijska grupacija u statistici su se pojavili jedi, sljedbenici "religije" iz serijala "Zvjezdani ratovi"; tako se izjasnilo 15.070 ispitanika! (...)
srijeda, prosinac 28, 2011
Prenosim Priopćenje za medije udruge Baobab od 26. prosinca 2011. ZelenaPolitika.Info smatra da je ovo jedno od najvažnijih pitanja odnosa prema prirodi i okolišu u Hrvatskoj. Pogledajte članak Izmjena Zakona o vodama: korupcija i uništavanje prirode, objavljen 28. listopada
Mađarska više ne vadi šljunak iz korita Drave te više nema izgovora za hrvatskim kopanjem i uništavanjem Drave!
Jedan od glavnih izgovora za komercijalnim iskapanjem šljunka iz korita rijeke Drave u Hrvatskoj bilo je iskapanje šljunka iz korita rijeka u susjednim zemljama: u Srbiji, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, po izvorima iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode iz Mađarske, nedavno je zatvoreno zadnje mađarsko iskapalište šljunka na rijeci Dravi. Mađarski državni inspektor je utvrdio da je iskorištavanje šljunka kod Barcsa nelegalno i da se mora zaustaviti. To se i desilo. Također, po izvorima iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode iz Srbije, čak 90% iskapanja šljunka na rijeci Drini je nelegalno, odnosno omogućeno je neriješenim graničnim pitanjem. Dok je uopće uspoređivanje s istočnim zemljama loše, sada i ovi podaci govore da nema izgovora za iskapanje šljunka iz korita Drave s hrvatske strane.
Štete koje nastaju iskapanjem šljunka iz korita rijeke su ogromne: dolazi do značajnog ukapanja korita rijeke. Npr. Drava kod Terezinog polja se u posljednjih dvadesetak godina ukopala dva metara, a u zadnjih 100 godina čak četiri metra uslijed kopanja šljunka i regulacija! Ukopavanjem rijeke u vlastito korito dolazi do opadanja razine podzemnih voda s velikim negativnim utjecajem na poljoprivredu i šumarstvo. U selima duž rijeke Drave ugroženi su bunari. Također, isušuju se mrtvice koje su prirodna mrjestilišta riba, ali i turistički resurs poput Križnice. Križnica zbog ukopavanja Drave propada, a sanacija bi koštala preko 50 milijuna kuna! Vađenjem šljunka i pijeska iz vodotoka devastira se rijeka i okoliš oko nje koji u prirodnom stanju pruža prirodnu obranu od poplava, samopročišćavanje voda. Drava je i nevjerojatna prirodna baština, u sklopu nedavno proglašenog Regionalnog parka te ubrzo i rezervata biosfere UNESCO-a. Potencijal za turizam na očuvanoj rijeci je izuzetno velik, što dokazuje upravo Križnica.
U Podravini postoji veliki broj legalnih šljunčara smještenih van korita rijeke koje sasvim normalno funkcioniraju i opskrbljuju tržište šljunkom. Sve su one na legalan način dobile koncesiju i nesmetano i po zakonu iskorištavaju šljunak, te doprinose ukupnom razvoju regionalnog gospodarstva.
Zato pozivamo novu Vladu da poništi izmjene Zakona o vodama koje je omogućilo ponovno iskapanje šljunka, ali i da istraži kako je uopće došlo do njih bez demokratske procedure i doslovno na zadnji dan rada prošlog saziva Sabora. Iznimno je sumnjivo što je prošla Vlada RH na proljeće ove godine oštro usprotivila kada je prijedlog za ukidanjem zabrane šljunčarenja predložen od oporbenog zastupnika u Hrvatskom Saboru da bi stubokom promijenila stav tri dana prije zadnje sjednice Sabora.
Voda je strateški resurs Hrvatske i valja ju očuvati!
Predsjednik udruge, Goran Šafarek, dipl.ing.
utorak, prosinac 27, 2011
Prenosim objašnjenje i tekst peticije objavljene na gopetition.com. Dodan je moj kraći komentar.
Objašnjenje
Marionetska Uprava HRT-a samovoljno je suspendirala urednika Središnjeg dnevnika Zorana Šprajca. Zadnja verzija Zakona o HRT-u je najrigidnija od svih dosadašnjih. Sva tri upravna organa HRT-a (Uprava, Nadzorni odbor, Programsko vijeće) izravno su kontrolirana od strane vlasti i opozicije. HRT nije javna televizija nego je uistinu jedna od posljednjih bastiona državne radiotelevizije u Europi. Građani je nažalost financiraju plaćanjem mjesečne pretplate, koja se zasniva na samom posjedovanju RTV prijemnika.
Od same uspostave RH kao države pa do parlamentarnih izbora 2000 kontrolu nad HRT-om imao je HDZ odnosno njezin predsjednik Franjo Tuđman. Nakon smjene vlasti 2000 god. donesen je dosad najbolji Zakon o HRT-u, koji je predviđao izravan izbor članova Vijeća HRT-a. Vlast je taj Zakon ipak donijela s figom u džepu, pri čemu je mislila da će uvođenjem takozvanog Upravnog vijeća HRT-a zadržati i dalje kontrolu nad HRT-om. Kada je SDP-ova vlast pak uvidjela da primjenom novog Zakona ne može kontrolirati izravno izabrane članove Vijeća HRT-a, pristupa se ponovnoj izmjeni Zakona i povratak na staro stanje. Inicijator rigidnog povratka na staro stanje je tadašnji SDP-ov ministar prosvjete i kulture Anton Vujić. Zadnja to jest aktualna verzija Zakona o HRT-u je dokaz nekompetentnosti i poltronstva njegovih autora, a omogućava vlasti potpunu kontrolu HRT-a. Dovoljno je pogledati tko su članovi upravnih tijela HRT-a (marionete i poltroni političkih opcija, upravo suprotnost od onoga što Zakon o HRT-u u čl. 25 točka 9 predviđa).
Tekst peticije
Mi, niže potpisani tražimo od Sabora i Vlade RH pokretanje postupka za donošenje novog Zakona o HRT-u koji će biti sukladan dobrim europskim standardima i osigurati neposredan izbor članova Vijeća HRT-a kao najvišeg upravnog organa HRT-a, te omogućiti konačno konstituiranje Hrvatske radiotelevizije kao javnog medija. Sadašnje stanje na HRT-u je neodrživo što pokazuju brojne samovoljne smjene novinara kao i brojne korupcijske afere odnosno sloupotrebe ovlasti upravnih organa. Obaveza plaćanja pretplate HRT-a je obična prevara, jer se ne radi ni o kakvoj javnoj televiziji nego o televiziji hrvatskog političkog i interesnog establišmenta.
Potpisnici
- Don Ivan Grubišić, saborski zastupnik i bivši član Vijeća HRT-a
- dr. Vlatko Silobrčić, član HAZU-a, član HHO-a i bivši predsjednik Vijeća HRT-a
- Zlatko Zeljko, predsjednik Udruge JURIS PROTECTA
Komentar (Zoran Oštrić)
Treba sjesti i preraditi zakon iz 2000, jer danas je također važno izbjeći monopol grupe "etabliranih" udruga na predstavljanje civilnoga društva. Ne zavaravajmo se da će tu biti sve bezgrešno. Iskustvo 2000.-2003. pokazalo je da i taj sustav ima problema, iako je svakako bolji od stranačkog oligopola. Postojat će neminovno "grebanje", lobiranje i predizborna kampanja za položaje.
O problemima civilnoga društva - serija napisa na ZelenaPolitika.Info.
Dodajmo, također, da se slabost "civilnoga društva" pokazala 2003, kad su mlako reagirale na "razvlašćitvanje" koje je politička oligarhija provela. Neminovno pada napamet misao da je od utjecajta bilo to, što je u to vrijeme znatno opadalo ulaganje stranih donatora u udruge u Hrvatskoj, pa je osnovana Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, koja je počela ulagati znatna sredstva, s izričitom namjerom da taj manjak nadoknadi. Velik značaj dobile su "institucionalne potpore", koje omogućavaju znatnom broju udruga da se već desetak godina održavaju kao "institucije", uz minimalne druge izvore financiranja (osobne donacije, vlastite donacije) i malu brigu o njima..
četvrtak, prosinac 22, 2011
Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info
Ovo je neposredni nastavak prvog dijela teksta, objavljenog u ponedjeljak pod naslovom "Autonomija, interesi i vrednote". Ovo je drugi od četiri predviđena nastavka pod zajedničkim naslovom "Građanski aktivizam i civilno društvo". U trećem nastavku bit će riječi uglavnom o razvoju civilnoga društva u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, a u četvrtom o aktualnoj situaciji.
U tekstu koji slijedi ima citata, pozivanja na "neke autore" isl.. Ovdje sam se odlučio ne navoditi točne reference, jer mi se čini, da to nije primjereno formatu bloga kao medija. One bi znatno produljile tekst i mogle bi odvući čitatelja i diskusiju od bitnih tema koje promišljamo. U nekoj kasnijoj objavi to će možda biti promijenjeno.
Spomenuli smo gore da se civilnodruštveni akteri uvijek pozivaju na neka načela ili vrednote, obično eksplicitno, ponekad samo implicitno. Pritom mogu doći u konflikt ne samo s državom ili tradicijama, nego i s drugim civilnodruštvenim akterima. Tako je npr. u Hrvatskoj godinama trajao sukob dviju grupa udruga s posve različitim koncepcijama o spolnom odgoju, dogodili su se istovremeni prosvjed i protuprosvjed za mijenjanje i protiv mijenjanja imena Trga maršala Tita u Zagrebu isl..
No i mimo toga, ne treba gajiti iluzije da je civilno društvo idealna sfera dobrote, nesebičnosti, solidarnosti i drugih ljudskih i građanskih vrlina. Kao u svakoj ljudskoj djelatnosti, mane i ograničenja dolaze do izražaja. Javljaju se osobni interesi (zarada, karijera, položaj, slava...), zavisti, zlobe, intrige, birokratizacija, korupcija... (Npr. i Amnesty International je kršio prava svojih zaposlenika.) Nema svrhe uljuljkivati se iluzijama, da se takve pojave mogu potpuno izbjeći. Neopravdano je zbog toga izricati globalnu osudu i odbacivati cijelu koncepciju civilnoga društva i građanskoga aktivizma, kao što je neopravdano na isti način globalno odbacitiva državu ili tržišnu privredu. Strukturalno, u društvu koje zovemo "modernim", treći sektor je neizbježan.
Reformisti, reakcionari, revolucionari...
U gornjem opisu nismo postavili nikakva ograničenja o tome, kakve interese, ciljeve i vrednote slobodno udruženi građani zastupaju; to može biti i mržnja, nasilje, ukidanje demokracije. Neki mogu, u političkom režimu koji poštuje ljudska prava i slobode, djelovati na granici legalnosti. Gore navedeni opis uključuje javno djelovanje aktera; ilegalne organizacije i pokreti, bilo kriminalne ili ideološke, bilo u autoritarnom ili demokratskom političkom režimu, nisu dio civilnoga društva, nego poseban fenomen.
Neki autori iz sfere "civilnoga društva" isključuju one aktere, koji ne dijele »građanske vrednote kompatibilne s liberalno-demokratskim poretkom«. Mislim da takvo normiranje otvara previše nedoumica. Morali bismo skovati nove nazive za takve aktere, koji legalno djeluju, postulirati nekakav "četvrti sektor" (možda i peti, ovisno s koji se pozicija odbacuje "liberalno-demokratski poredak"), a u praksi bi teško bilo izbjeći subjektivnost u normiranju tko kamo spada.
S obzirom na gore istaknuti značaj društvenog okvira (pravo i običaji), koji omogućuje postojanje (legalnog i legitimnog) civilnodruštvenog prostora, neki civilnodruštveni akteri mogu imati za cilj bitnu promjenu okvira, vođeni svojim idejama i idealima, načelima i vrednotama. To može biti u ime obnove navodno dobro uređenog, homogenog i nekonfliktnog tradicionalnog društva (dopunjeno s "nacionalnim jedinstvom", slikom države/nacije kao proširene obitelji u kojoj se zna što je čija dužnost isl.), nasuprot pluralizmu i konfuziji vrednota, koje građansko društvo donosi. Kako nikad ne postoji samo jedna "tradicija", tako zamišljeni ideali mogu biti međusobno proturječni.
Drugi mogu isticati da su zadani okviri građanskoga društva i liberalne demokracije zapravo sputavajući, represivni, puko formalni, da ne omogućavaju stvarnu slobodu građana, autonomiju njihovih organizacija i djelovanja, te stvarnu demokraciju. Nije nemoguće ni da se obje vrste kritika pojavljuju paralelno.
"Pravila igre" i preko njihovih granica
Pretpostavljamo da akteri prihvaćaju određena "pravila igre", kao što ih prihvaća i država, čak i ako im je cilj promijeniti ih; u to je uključena i građanska neposlušnost. Neki akteri mogu svjesno kombinirati legalne i ilegalne djelatnosti. S druge strane, država može takve sumnje koristiti za represiju i protiv onih, koji legalno djeluju.
Postoje, očito, nejasni granični slučajevi. Kakav je odnos ciljeva i metode? Koliko promjena se može tražiti, a da to bude "unutar sustava"? Ta dilema postoji u svakom sustavu, bio on liberalno-demokratski ili ne (npr. stalno se plesalo oko tog ruba u razmatranju krize samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji 1980-ih, sustava koji je priznavao "pluralizam interesa", ali samo "samoupravnih"; slično je danas kad govorimo o globalnoj krizi i kritici "neoliberalizma" ali i "kapitalizma" kao takvog). Koliko se sustavnih promjena može tražiti, a da to bude u interesu načela i vrednota, koja sam sustav barem formalno slijedi? Ne slijede li problemi često iz toga, što su istaknuta načela i vrednote međusobno nesukladni (sloboda i sigurnost npr.)? Gdje su granica između reforme i revolucije, između progresa i destrukcije? Ne postoje jednoznačni kriteriji za takve procjene.
Civilno društvo, uz sporazum o pravilima igre, predstavlja, po nekim zagovornicima, područje »kontrolirane promjene (nenasilne, samoograničavajuće revolucije) u autoritarnim režimima i moment revitalizacije zapadnih demokracija«. To je bilo aktualno 1980-ih, u rasponu između disidentskih pokreta u "socijalizmu" i novih društvenih pokreta na zapadu, a također i danas, s građanima koji prosvjeduju na trgovima od Kaira do Wall Streeta.
S druge strane, kritičari tvrde da je "civilno društvo" puko područje manipulacije, gdje vlasti vješto igraju između autoritarnosti i liberalizma, kooptirajući aktere mogućih stvarnih promjena. Organizacije civilnog društva djelomično servisiraju državu kao pomoćne službe, jeftino pomažući u nekim njenim poslovima, a djelomično služe kao kulisa, kad se vlasti trebaju podičiti svojom otvorenošću i slobodnoumnošću.
Takvi kritičari mogu i odricati da neki suvremeni pokreti, kao što je studentski pokret za slobodno i emancipirajuće obrazovanje (snažno prisutan u Hrvatskoj kroz Plenum Filozofskog fakulteta Zagreb), uopće spadaju u "civilno društvo". "Treći sektor" dio je sustava, a radikalna kritika ide van granica svih "sektora". Još od 1970-ih, neki su teoretičara, nasuprot ogromnom materijalnom napretku zapadnih društava, govorili o "radikalnim potrebama" koje se unutar sustava ne mogu zadovoljiti, a danas, s obzirom na problematične rezultate razvoja posljednjih tridesetak godina s gledišta standarda i kvalitete života i u najrazvijenijim zemljama, takva je kritika možda još aktualnija.
Koncepcija ljudskih prava
Gornji opis spominje slobodno udruživanje i javno djelovanje, a to pretpostavlja postojanje pravnoga poretka koji bar načelno poštuje slobodu udruživanja, zbora, govora isl.. Uobičajeno je kod tih tema pozivati na Opću deklaracija o ljudskim pravima UN-a iz 1948. godine. Povjesno je značajno da su u njoj oblikovana neka načela, koja je tijekom Drugog svjetskog rata, nasuprot fašističkoj ideologiji koja je prijetila zavladati svijetom, istakla antifašistička koalicija, koja se nazvala "ujedinjenim narodima".
Sovjetski savez tada se sudržao od glasovanja, a Jugoslavija je bila protiv - navodno ne zato, jer je Deklaracija tražila previše, nego zato jer je nudila premalo u odnosu na superiorni oblik demokracije koji je Jugoslavija razvijala. Skoro 40 godina kasnije, 1987., Jugoslavenska grupa Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava pokrenula je inicijativu za ratifikaciju, ali to nije realizirano.
Značajni su bili i dodatni dokumenti koji su slijedećih godina donošeni (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima idr.), a na Deklaraciju su se pozivali i "regionalni instrumenti", kao što je Završni akt Helsinške konferencije o miru i suradnji u Europi (HFA), donesen nakon tri godine pregovaranja 1975. godine. Pojavile su se i međunarodne organizacije civilnoga društva, koje se na Deklaraciju pozivaju, kao što je Amnesty International (osnovan 1961.).
Deklaracija je prvi sveobuhvatni međunarodni instrument ljudskih prava, koji u povijesnom slijedu i po značaju svrstavaju uz britansku Magna Cartu, francusku Deklaraciju o pravima čovjeka i američku Deklaraciju nezavisnosti »kao miljokaz u borbi ljudskog roda za slobodu i ljudsko dostojanstvo«. Članak 1 proglašava: »Sva se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima«. Spomenimo da je jedan od sudionika izrade Deklaracije bio i Stéphane Hessel, borac francuskog Pokreta otpora, koji je krajem 2010., u devedeset trećoj, objavio brošuricu "Pobunite se!", koja je snažno utjecala na prosvjednike širom svijeta.
Načelne dokumente, međutim, potpisivale su i mnoge države u kojima vladaju diktatorski ili totalitarni režimi. Problem postoji i danas, ne samo u državama gdje je diktatura nesumnjiva, nego i tamo gdje se "u javnom interesu" neke ljudske slobode ograničavaju, motivirano npr. "ratom protiv droge" ili protiv terorizma.
Nije sporno, da ljudske slobode ne mogu biti neograničene; široko je prihvaćeno načelo, da slobode pojedinaca ili grupa mogu biti ograničene samo slobodom drugih; ali, despoti redovno kažu, da ograničavanjem sloboda oni zapravo štite slobodu (također se aktualno u demokracijama ograničavanje sloboda opravdava pozivanjem na drugu opću vrednotu - sigurnost). Oko načela i vrednota, njihovih interpretacija, primjene i konflikata, uvijek će biti sporova, u filozofiji, politici, religijama i svakodnevnom životu.
Od velikog povijesnog značaja bio je spomenuti Završni akt Helsinške konferencije o miru i suradnji u Europi (HFA), 1975. godine. Osim europskih zemalja, HFA su potpisale i SAD, Kanada i Turska. Poglavlje 7. HFA odnosi se na "Poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti i uvjerenja". Uz međusobne garancije mira i ekonomske suradnje, države u kojima su bile na vlasti komunističke stranke, osim Albanije, prihvatile su, po jednoj ocjeni, »vrlo domišljato povezivanje između ljudskih prava i sigurnosti«, koje HFA ističe, pozivajući se i na Opću deklaraciju UN-a. Prihvatile su obvezu stalne suradnje na "humanitarnim i drugim područjima" (tzv. "treća košara" odnosno poglavlje HFA).
Univerzalne vrednote i suverenost država
Komunistički vlastodršci mislili su da nema opasnosti od potpisa tih papira, jer mogu i dalje tvrditi da su sva ta prava i slobode u "realnom" odnosno "samoupravnom" socijalizmu ostvarena bolje nego u kapitalizmu. Na nizu sastanaka, koji su slijedili na osnovu prihvaćene obveze stalne suradnje, uvrijeđeno su odbijali kritike "zapada". To odbijanje vanjske intervencije moglo je biti učinkovito, jer iako se u međunarodnim pregovorima od pukih deklaracija prešlo i na dokumente jačeg stupnja obveze, nije bilo autonomnih međunarodnh sudišta i učinkovitih međunarodnih sankcija.
Tako u jednom prikazu u znanstvenom časopisu, u Zagrebu 1986. godine, čitamo i danas aktualnu zamjerku o "miješanju u unutrašnje poslove" te o tome da se kroz "univerzalna ljudska prava" zapravo ne-zapadnim zemljama nameću strani "sistemi vrijednosti": »Promatranje i određivanje rezultata KESS-a kroz prizmu ljudskih prava često puta je otežavalo njen rad i štetilo njezinom ugledu (... ) Svaka država u skladu sa svojim društveno-političkim i ekonomski uređenjem, i sistemima vrijednosti koji u njima vladaju, ima pravo stvaranja vlastitog koncepta ljudskih prava, te svaki pokušaj interveniranja izvana u toj oblasti, znači zapravo kršenje suverenih prava svake države.« Nakon raspada SFRJ, nerijetko se Republika Hrvatska gotovo jednakim riječima branila od "vanjskih intervencija".
Dogodilo se međutim nešto novo, što "socijalistički" čelnici nisu očekivali: "interveniranje iznutra". Građani su ih "uhvatili za riječ" i počeli se autonomno organizirati, pozivajući se na te "papire". Nastaju "disidentski" pokreti poput Karte 77 u Čehoslovačkoj i Solidarnošći u Poljskoj, a zatim i helsinški odbori za ljudska prava, koji se pozivaju na HFA. Prvi helsinški odbori pojavljuju se krajem 1970-ih u Skandinaviji i počinju se povezivati s disidentima na "istoku". Međunarodna helsinška federacija stvorena je 1982., a komunističkim disidentima podršku su pružale i druge organizacija za ljudska prava.
Vlasti, najednom, nisu više mogle potiho utišati buntovnike, likvidirati ih, zatvoriti u zatvore ili ludnice. Nisu više mogle računati da će mase ostati pokorne. Dogodila se neočekivana stvar: civilno društvo u socijalizmu, koji je proklamirao jedinstvenu organizaciju države i društva, u kojoj nema "buržuaske" podjele vlasti ni autonomnih "sektora" društva.
SVIĐA LI VAM SE ONO ŠTO ČITATE? PODRŽITE AUTORA I PROJEKT!
Problem "civilnoga društva" u Hrvatskoj jest financijska nesamostalnost. Izvan etabliranih udruga, javljaju se građanske akcije, koje često propadaju zbog elementarnog nedostatka sredstava: oni, koji rade, još moraju i troškove plaćati iz svog džepa. Rad je vrijedna stvar: recimo da sat rada, staranja na štandu, organiziranja prosvjeda ili pisanja autonomnih analiza, vrijedi 30 kuna. Pomoći takav rad, također je oblik građanskoga aktivizma.
Ako želite pomoći pomoći seriju kolumni "U sridu!" i održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info u cjelini, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Također, možete uplatiti donaciju od 50 kuna ili više za knjigu demokracije (vidi ovdje), u zamjenu za što ćete po izlasku (travanj 2012.) dobiti primjerak s posvetom.
primatelj: Zajednica Humanitas, Ulica breza 38A, Zagreb
broj računa: 2484008-1500181061
svrha uplate: donacija – knjiga „Demokracije“
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
srijeda, prosinac 21, 2011
Nije da ne poznam dečke i cure (to je jedna ekipa koja se počela okupljati od Peripatetičkih prosvjeda), ali nemam nikakav utjecaj na njih, osim možda posredan. Dakle, ne kudite i ne hvalite mene za ono što oni/one pišu.
Današnje priopćenje:
Građanska Akcija
Postovani,
Kao sto smo i obecali, dosli smo pred zgradu HTV-a poruciti kako je doslo vrijeme da se mijesanju politike u rad javne televizije stane na kraj. Da se stane na kraj uredjivanju programa u sredistima politicke moci i gusenju novinarske slobode govora. Vrijeme je da se jasno i glasno poruci kako je ovo Hrvatska 21 stoljeca, Hrvatska na pragu ulaska u Europsku Uniju i da ju nitko nema pravo vracati desetljecima unatrag. Dosli smo poruciti raznim Miocicima, Kovacevicima, Hloverkama i Jabukama da je vrijeme konzultacija sa zlocinackom organizacijom oko uredjivanja programa zavrseno. Ta vremena se vise nikada nece vratiti. Danas zahtjevamo ostavku svih umjesanih u jucerasnje skandalozno suspendiranje Zorana Sprajca, povratak imenovanog na urednicko mjesto te javnu ispriku. Zahtjevamo i istragu i suspenziju svih onih koji su se drznuli ovako grubo, protuzakonito i samovoljno uzeti si za pravo zastrasivati i terorizirati prvo novinare na HTV-u koji misle drugacije a zatim i gradjane koji imaju pravo na istinito i nepristrano informiranje.
E pa dragi Miocici, Kovacevici, Hloverke i Jabuke ovoga vam puta ova svinjarija nece proci! Obecajemo vam da cemo ici pred sva veleposlanstva u Zagrebu kao i pred Europsku komisiju i ostale medjunarodne institucije, blokirati promet, prosvjedovati i koristiti sve metode nenasilnog prosvjedovanja dok god ne ispunite nas zahtjev za potpunim povlacenjem suspenzije Zorana Sprajca. A posebno vam obecajemo da cemo opet ici pred sjediste zlocinacke organizacije koja vas je na ova mjesta i postavila i javno ukazivati na vase organizirano zajednicko kriminalno djelovanje.
USTRAJNO I NEMA PREDAJE!
