Ovo sam počeo pisati kao komentar uz dnevnik na pollitika.com: A gdje je pravda za Jagodu?, ali kako je opsegom dugo, a tema vrlo važna, odlučio sam objaviti kao poseban dnevnik. 

Čitajući danas niz tekstova u jutarnjem, plasirane kao vijest dana (vidi: Pomozite i vi maloj Jagodi...) poplavu bjesomučni komentara na raznim sajtovima te s druge strane presudu Vrhovnog suda o kojoj je riječ, koju je na pollitika.com prenijela griotta, zaključujem da je moja prvotna sumnjičavost bila opravdana: riječ je o  masovnoj histeriji, zasnovanoj na moralnoj panici ("Moral panics": ima niz literature na tu temu - dajem link na jedan prikaz na hrvatskom).

Proučit ću malo više i pisati o ovom užasavajućem slučaju pretvaranja normalnih ljudi u krvoločnu rulju željnu linča. Izgleda nevjerojatno da isti ljudi, koji će inače žestoko pljuvati po novinama, novinarima i medijima u cjelini, ovako bez minimuma kritičnog odmaka prihvate pisanje jednih dnevnih novina, poznatih po senzacionalizmu. Jutarnji je evidentno zlonamjerno pogrešno citirao dijelove presude, da bi stvorio željeni emotivni učinak i reklamu za sebe, povećanje tiraže i povećanje prihoda od reklama. I uspjelo je fantastično.

Presuda, koju naravno nitko ne čita, objavljena je na mrežnom sjedištu Vrhovnoga suda; međutim ako niste navikli morat ćete se mučiti neko vrijeme s pretraživačem, jer vam ne otvara jedostavno novu stranicu):

VSRH Kžm 8/2007-6 /
KAZNENI ODJEL
Vrsta predmeta : Kazneni - drugostupanjski maloljetnički predmeti , Vrsta odluke : Presuda ,
Datum odluke : 10.09.2009
Pregled  |  Tekst odluke  | Tekst odluke (PDF)

Županijski sud donio je oslobađajuću presudu 21. prosinca 2006.. Vijeće za mladež Vrhovnoga suda (petočlano, četiri žene) odbilo je žalbu državnog odvjetnika gotovo tri godine kasnije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi, te je činjenično stanje ispravno utvrđeno, uz ispravni zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da su optuženici počinili terećena kaznena djela.

Oštećenica (djevojčica koju je Jutarnji nazvao "Jagoda", iako se u presudi navode inicijali V.L) je dala iskaze "o radnjama seksualne zlostave", te je sud trebao utvrditi 

radi li se o događajima koji su se doista zbili i jesu li počinjeni upravo po optuženicima

Tu je jedna tipična reakcija prosječnog čitatelja: "Pa nije moguće da dijete izmišlja!" Moguće je, takve se stvari događaju, psiholozi to znaju; fantazija o spolnom odnosu s roditeljima nije nimalo rijetka.  Pritom naravno obično nije slučaj da dijete naprosto "laže", tj. da govori nešto što zna da je neistina. Granica stvarnosti i mašte djeci nisu tako jasne, kako bi nama odraslima trebale biti. Zato se obavlja ispitivanje, koje naravno mora voditi psiholog specijaliziran za rad s djecom.

U presudi se navodi da je oštećenicu ispitivao psiholog S.P., te navodi da ona prvo tvrdi da se nešto dogodilo, a kasnije to poriče.

stručna osoba, psiholog, zaključuje da je oštećenica bila nekonzistentna, nepostojana, a među ostalim i da je prisutno ispreplitanje realiteta i fantazije.

Ispitana je sudska vještakinja za psihijatriju, prof. dr. D.K.H., koja kaže

da su tijekom obrade dobili jasnu sliku da je majka tukla oštećenicu, no o seksualnim manipulacijama nije dobivena slika, jer verbalno nije ništa iskazivala, a da li se nešto takvo dogodilo može se samo ostati kao mogućnost (list 347-348 spisa). Osim toga i u pisanom nalazu i mišljenju navodi se da je u nekim izjavama oštećenica kontradiktorna zbog čega ne ostavlja dojam vjerodostojnosti (list 197 spisa), tijekom psihijatrijske obrade, kada je oštećenica pokazivala spolni odnos na lutkama, na upit vještaka je li se to njoj događalo, ili je niječno odrekla glavom ili je šutjela, dok konfrontirana sa pitanjem o istini i laži tvrdi da istinu govori kada kaže da joj to nitko nije radio (list 199 spisa), a među ostalim se u zaključku vještačenja navodi da je kod iznošenja događaja u obitelji prisutna disocijacija i povremeno mašta (list 200 spisa).

Prvostupanjski sud je također pregledao video snimku ispitivanja oštećenice, u kojoj ona prvo tereti optuženike za radnje seksualne zlostave, a zatim poriče:  „ovo sa tatom nije istina, to nije istina“.

Naravno, ginekologinja je pregledala djevojčicu.

iskaz svjedoka dr. N. Š. D., ginekologa kojoj je oštećenica prilikom prvog pregleda rekla da joj nitko ne dira spolovilo, da bi na ponovljenom pregledu teretila oca, opt. R. L. za bludne radnje. Osim toga, ginekološki je nalaz bio uredan, primjeren dobi oštećenice tada staroj 6 godina, odnosno nije pronađeno znakova koji bi ukazivali na oblik seksualne zlostave koju oštećenica opisuje u postupku dijagnostičke obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. kada primjerice navodi da „osjeća pimpeka u pičici“

Navedena vještak, prof. dr. D. K. H., navodi

da je oštećenica morala imati osobna seksualna iskustva,
ali
se ni vještak nije mogao izjasniti o obliku zlostave i njenom počinitelju

Dakle, dokaza nema, i sud je oslobodio optužbe oca i majku. U međuvremenu, djevojčica je već tri i pol godine kod udomitelja, i naravno sad roditelji traže da im se dijete vrati. Jutarnji pak objavljuje priču pod naslovom Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču , stavljajući u naslov tvrdnju koju su dva suda porekla,  te zatim, vidjeći zadovoljoavajuću reakciju čitatelja, dolijeva ulje na vatru šireći histeriju nizom novih tekstova.

U tom prvom tekstu novinarka Kristina Turčin citira nešto što je djevojčica napisala uoči nove godine, dakle četiri godine nakon navodnih događaja, i tvrdi da je ona "sad odlučila progovoriti".  Međutim, iz gore navedenih citata je očito da je ona govorila cijelo vrijeme, i da su njeni navodi bili i jedini povod, da se postupak pokrene. Novinarka i urednici lagali su, prekršivši elementarnu etiku novinarske profesije. Svi, koji su reagirali bez razmišljanja, pozivajući na premlaćivanje, kastriranje, smrtnu kaznu itd, nadam se da će s vremenom ohladiti i shvatiti da su bili žrtva podle manipulacije njihovim diubokim strahovima, da su postali dio klasičnog "lova na vještice", dio bjesomučne rulje koja urla i traži krv - na sreću, zasad, bez neposrednih posljedica.

Prenosim poziv s mrežnog sjedišta Prava na grad:

Započelo stalno čuvanje Varšavske

Aktivisti Prava na grad i Zelene akcije noćas su započeli stalno čuvanje Varšavske. Postavljena su dva kontejnera koji će služiti kao info-točka gdje se građani mogu prijaviti u Živi zid za Varšavsku. Od danas aktivisti neprekidno dežuraju u Varšavskoj i pozivamo građane da nam se pridruže.</blockquote>
Kontejneri također služe kao barikada, koja treba spriječiti HOTO krimilance da posjeku stabla i počnu kopati ulaznu rampu.

Zelena lista također poziva sve građane da se odazovu i pomognu. Aktivisti će se smjenjivati u stražarenju, potrebna im je podrška drugih, da ne budu sami. Također, pomoći će topli napitak, kolač ili sendvić da se izdrži u obrani protiv "razvojničkog" divljaštva koje u ime brze zarade za pojedince žele trajno osakatiti ovaj grad.

Vrijedi i dalje poziv na prosvjedni skup slijedeće srijede u 18:00.

Prenosim sa mrežnog sjedišta Ne damo Varšavsku! Nedavno je bila dvogodišnjica velikog prosvjeda, koji je bio u Varšavskoj 26. siječnja 2008. . Neka sad bude još više ljudi! I ne bi trebala biti samo galama, nego jasno artikulirana poruka.



Šalju se zahtjevi Skupštini grada Zagreba, koja je ranije bila poslušni instrument za sve razbojničke zamisli gradonačelnika i njegovih kumova. Sada, pak, postoji određena nada da će to prestati biti.

Pogledajte moj nedavni tekst Cvjetni trg: Narod protiv kapitala, godina četvrta i ranije tekstove na ovom blogu (posebna rubrika 4.4.1. Cvjetni trg, u popisu sadržaja, lijevi stupac dolje).

Prosvjed protiv krađe Varšavske - srijeda 10.2.

U petak 5. veljače ističe rok za žalbe stanara na rješenje Grada Zagreba o početku radova u Varšavskoj ulici te očekujemo ponovni protupravni pokušaj raskopavanja pješačke zone od strane Hoto grupe bez obzira na odluku Ministarstva zaštite okoliša o žalbama stanara.

Nastavljamo s obranom pješačke zone<strong> te pozivamo sve sugrađanke i sugrađane na Prosvjed protiv krađe Varšavske koji će se održati u sljedeću srijedu 10. veljače u 18 sati u Varšavskoj ulici. Od gradskih institucija zahtijevamo sljedeće:

1. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da zaustave radove u Varšavskoj iz barem dva nova razloga.

a) Hoto grupa je za jedan projekt dobila dozvole, a potpuno drugi trenutno realizira. Da bi se za njega moglo dobiti dozvole, projekt je od strane Gradskog poglavarstva 30. siječnja 2008. godine proglašen javnim interesom. Ta je odluka donesena na temelju činjenice da se njime otvara prolaz kroz blok između Cvjetnog trga i Gundulićeve. Sada se međutim realizira projekt bez prolaza kroz blok, a o tome govori i promjena službenog imena projekta iz "Cvjetni prolaz" u "Cvjetni".

b) Lokacijska dozvola za ulazno - izlaznu rampu u pješačkoj zoni Varšavske ulice nije pravomoćna jer je od ožujka do lipnja 2009. pred Upravnim sudom pokrenut niz upravnih sporova od strane stanara i osnovne škole u Varšavskoj koji još uvijek traju. Ukoliko stanari i osnovna škola u Varšavskoj uspiju u svojim upravnim sporovima Grad Zagreb mora vratiti Varšavsku ulicu u prvobitno stanje. To znači da bi građani Zagreba u konačnici prvo platili više od 10 milijuna kn za kopanje rupe u Varšavskoj, a zatim bi morali platiti i vraćanje na staro stanje.

2. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da se odredbe GUP-a koje su izmijenjene tijekom 2007. godine radi pogodovanja Hoto grupi vrate na staro tj. da se u GUP-u vrati zona zabrane izgradnje novih javnih garaža u središtu grada, da se vrati koeficijent izgrađenosti u blokovima na 3,0 te da se zabrani denivelacija javnih površina u Donjem gradu.

3. Zahtijevamo od Skupštine Grada Zagreba da hitno održi posebnu tematsku sjednicu na kojoj bi se postavili temelji za novu održivu prostornu politiku u Gradu Zagrebu, te da se u tu svrhu ustanovi stalno savjetodavno tijelo pri gradskoj vlasti koje bi se sastojalo od predstavnika znanstvenih institucija, neovisnih stručnjaka i udruga




O mojoj kritici strategije Prava na grad i Zelene akcije vidi moj članak Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici. Mislim i danas da je moja kritika bila opravdana. Šteta je, što su ljudi i udruge, koji su pokrenuli ovu vrijednu akciju i potakli društvenu energiju, tako fiksirali samo na jedan sadržaj, odbijajući iskazati solidarnost prema drugima, od sproblema stotinu metara od Cvjetnoga trga do npr., aktualnog problema u Sesvetskom Kraljevcu. Mene to naravno neće spriječiti, da i dalje sudjelujuem u kampanji, koju podržavam od početka. 

O stvarnim uzrocima stanja u Somaliji i pojave piratstva ima određen broj članaka koje možete naći na internetu, daleko od masovnih medija koji oblikuju javnu percepciju svijeta. Radi se o surovoj eksploataciji i nepravdi prema somalijskome narodu. Velika većina ribe koje se ulovi ispred somalijskih obala, osuđujući lokalne ribare na smrt od gladi, služi za proizvodnju ribljeg brašna, kojima se hrani stoka, da bismo mi u Europi mogli papati bifteke. Prenosim priopćenje sa mrežnog sjedišta Crvene akcije.

Ubijanjem sirotinje branit ćemo kapital!

U četvrtak je Sabor potvrdio sporazum s EU o sudjelovanju hrvatskih vojnika u operaciji "Atlanta" čiji je cilj suzbijanje "piratstva" uz obale Somalije. Državni tajnik u Ministarstvu obrane kaže kako Hrvatska time potvrđuje ulazak u EU kao svoj strateški cilj i daje doprinos zajedničkoj vanjskoj politici EU-a. Bez riječi o uzrocima "piratstva" gotovo svi saborski zastupnici dali su svoju podršku ovom sporazumu. Kada je 1991. godine propala vlada ratom razrušene Somalije, njenih devet milijuna stanovnika bilo je osuđeno na glad. Umjesto da pomognu, zapadne zemlje ovo su vidjele kao odličnu priliku da do neviđenih granica eksploatiraju njena morska bogatstva i deponiraju nuklearni otpad u more oko Somalije.

Ubrzo su počeli stizati misteriozni europski brodovi deponirajući ogromne bačve u ocean. Isto je radila i farmaceutska industrija. Stanovnici obala su počeli obolijevati od bolesti. U početku od čudnih ospica i mučnine, a rađala su se i deformirana djeca. Nakon tsunamija 2004. godine, na stotine bačava je izbačeno na obalu, a stanovnici su počeli obolijevati od radijacijskih bolesti, i više od 300 ih je umrlo. U isto vrijeme, drugi europski brodovi kradu iz somalijskih mora njihovo najveće bogatstvo, morsku hranu. Od strane mnogobrojnih ribarskih brodova koji nelegalno plove somalijskim morima, svake godine se ukrade tune, škampa, jastoga i druge morske hrane u vrijednosti većoj od 300 milijuna dolara. Lokalni ribari su izgubili životne izvore zarade i gladovali.

Upravo iz te bijede i siromaštva, iznikli su "pirati", obični somalijski ribari koji su prvo gliserom pokušali odvratiti ribarske brodove i bacače otpada. Oni su se iz malih grupa pretvorili u dobrovoljačku obalnu stražu Somalije čiji je cilj bio i ostao zaustavljanje nezakonitog lova ribe i bacanja otpada u njihove vode. Otimanje brodova postalo je jedini način zaštite somalijske obale, a otkupninama su se sanirale štete od odlaganja otpada i prehranjivalo stanovništvo. 

Zadnjih godina, neki su se odmetnuli i počeli otimati brodove samo zbog novca što je velikim silama dalo izgovor da ih sve proglase piratima i pošalju ratnu flotu na njih, braneći ilegalne ribolovce i odlagatelje toksičnog otpada. Odlaganje toksičnog otpada u Somaliji velike tvrtke košta od tri do osam dolara po toni dok je cijena u Europi preko tisuću dolara po toni. Cijenu za ogroman profit kompanija plaćaju stanovnici Somalije svojim zdravljem i životima. Podržavajući ovaj sporazum, Hrvatska otvoreno daje podršku imperijalističkoj politici EU koja je usmjerena protiv siromašnih zemalja kako bi se obranio profit europskih kompanija. Crvena akcija osuđuje potvrđivanje ovog sporazuma i daje svoju podršku pravednoj borbi siromašnih somalijskih ribara.

Organizacije iz Kuće ljudskih prava (B.a.B.e., CMS, Documenta, GOLJP ) i Zelena akcija pozivaju vas na donatorsku večer za prikupljanje pomoći za nastradale na Haitiju koja će se održati u subotu, 30. siječnja 2010. s početkom u 19 sati u Kući ljudskih prava (Selska cesta 112 c, Zagreb).

Program donatorske večeri za nastradale na Haitiju:

19:00 - 19:10 - Tihomir Ponoš: "Kratka povijest političkih previranja na Haitiju"
19:10 - 19:20 - Jagoda Munić: "Utjecaj devastacije okoliša na pojačavanje posljedica prirodnih katastrofa i ljudskih prava"
19:20 - 19:30 - Gordana Obradović: "Feministička podrška u katastrofama"
19:30 - 19:40 - Lovorka Marinović: "Izazovi humanitarnih intervencija - psi rata i katastrofe"
...

Domaćice donatorske večeri: Marina Škrabalo i Sanja Sarnavka
Prigodna glazba uz DJ D-gree.

Prikupljena sredstva bit će ravnomjerno uplaćena na račune Crvenog križa, Caritasa i UNICEF-a.

Zanimljivo je pročitati tekst naslovljen Stiglo malo ledeno doba, 30 godina zime će biti jako oštre, u jučerašnjem Večernjaku. Ilustrira kako, s jedne strane, osporavatelji klimatskih promjena koriste svaku priliku za svoju propagandu, a s druge, koliko su površni masovni mediji, s pamćenjem kolibrija.

Jer, gle: trenutno vladaju hladnoće, ne u cijelom svijetu nego u dijelu Europe, jednom dijeliću svijeta, i odmah se tvrdi, kako je to dokaz, da je globalno zatopljenje "mit"; kao da neće i dalje zimi biti hladnije nego ljeti! Analize znanstvenika o "sjevernoatlantskim oscilacijama", lokalnim sezonskim događanjima, mediji pretvaraju u tvrdnje o svjetskim trendovima. O istoj temi pisao sam prije mjesec dana: Unatoč ciči zimi, globalno zatopljavanjse je realnost.

U istom tom Večernjaku, također prije mjesec dana: Jedna od najglupljih izjava što ih je u posljednje vrijeme na HTV-u čuo Zvonimir Katušin iz Državnog hidrometeorološkog zavoda bila je likovanje izvjesnog voditelja dnevnika nad “dokazom o nepostojanju globalnog zatopljenja"

Jedan od najuglednijih hrvatskih osporavatelja, akademik Vladimir Paar, slavodobitno priča o "početku pravog ledenog doba". Neki naivni čitatelji past će na titule "doktor", "profesor" i "akademik", međutim Paar nije ni meteorolog ni klimatolog, nego teorijski fizičar; u njegovom impresivnom popisu znanstvenih radova nema ništa o klimi. Veza s klimatologijom je tek ta, da se bavi nekim matematičkim metodama (teorija kaosa) koje se primjenjuju i u klimatologiji. S istim pravom bi ekonomist mogao pretendirati da kompetentno govori o kvantnoj fizici, jer se u oba slučaja koriste matrice i diferencijalne jednadžbe.

Moja je procjena, poznajući odavno profesora Paara (polemizirali smo o energetici prije oko 25 godina) i cijenjujući njegovo široko znanje i inteligenciju, da on nažalost točno zna što govori - naime, svjesno laže. Zašto - ne ulazim.

Zemlja se zaista nalazi u "interglacijalnom" periodu, kad su temperature globalno više, ali do slijedećeg zahladnjenja doći će za više tisuća godina. Nema nikakvog uporišta, ni u kojem klimatskom modelu, koji da bi to moglo doći već za stotinu godina, kako Paar kaže (ako je, uostalom, Bezgrešnjak to točno prenio).

Svaki klimatolog će napomenuti, da globalno zatopljenje ne znači, naravno, da će temperature ravnomjerno, tijekom godine i širom svijeta, postajati više. Posljedice su daleko složenije. Jedna od bitnih, imajući na umu elementarne fizičke zakone, jest slijedeća: viša temperatura - to znači više energije u sustavu; više energije pak proizvodi više ekstremnih događaja: više oluja (vidljivo i na Mediteranu i u Meksičkom zaljevu, npr.!), više snažnih pljuskova ali i više razdoblja suše, više razdoblja velikih vručina - ali također i moguća razdoblja velikih hladnoća! Dapače, globalno zagrijavanje može dovesti i do lokalnog zahlađenja (ako npr. prestane teći Golfska struja, što su Britanci i Skandinavci vrlo ozbiljno shvatili).

Među znastvenicima koji se stvarno bave klimom postoji danas ono što je, po mom sudu prilično nesretno (jer "konzenzus" nije način na koji znanost funkcionira, a imam određene rezerve prema tom pojmu općenito), nazvano "konsezusom" da je globalno zatopljenje ne samo realnost, nego i da vrlo vjerojatno čovjek na njega utječe. Do toga se nije došlo nekakvim  političkim pritiskom, kako neki vole zamišljati, nego kao rezultat napornih istraživanja i tisuća znanstvenih radova. Neki klimatolozi su suzdržani, ali u pravilu su glavni osporavatelji ljudi sa doduše zvučnim titulama i nesumnjivim znanjima, ali koji, kao i Paar, nisu klimatolozi.

Evo npr. jedan pregled relevantne znanstvene produkcije, objavljen u uglednom časopisu Science prije pet godina: BEYOND THE IVORY TOWER: The Scientific Consensus on Climate Change  (moj prijevod).

Znanstveni konsenzus je jasno iskazan u izvještajima Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC). (...) Posljednjih godina, sva važna znanstvena tijela u Sjedinjenim Državama, koje okupljaju članove čije se ekspertize direktno bave temom, objavila su slična priopćenja. Npr. izvješće Nacionalne akademije znanosti (...) Drugi se slažu. Američko meteorološko društvu, Američka geofizička unija i Američki savez za napredak znanosti (AAAS) izdala su prioćenja posljednjih godina, zaključujući da su dokazi za ljudski utjecaj na klimu uvjerljivi. (...)

Nije li ipak moguće, da svi ti zaključci uglednih institucija nekom manipulacijom razlikuju od stvarnih zaključaka izvornih znanstvenih radova?

Ta hipoteza je testirana analizom 928 sažetaka, publicirani u recenziranim znansvenim časopisima između 1993. i 2003., koji su objavljeni u ISI bazi podataka s ključnim riječima "klimatske promjene". Tih 928 radova bilo je podijeljeno u šest kategorija: eksplicitno potkrijepljenje konsezualne pozicije, procjena posljedica, prijedlozi mjera, metode, paleoklimatske analize, te odbacivanje konsenzualne pozicije. Od svih radova, 75 posto potpada pod prve tri kategorije, prihvaćajući eksplicitno ili implicitno konsenzualni stav. 25 posto se bavi metodama paleoklimatologije, ne izražavajući stav o tekućim antropogenskim klimatskim promjenama. Neočekivano, <strong>nijedan od radova nije izrazio neslaganje s konsenzualnom pozicijom</strong>. (Podebljao Z.O.) moguće je,  da se neki autori koji se bave utjecajima, razvijaju metode ili sutdiraju paleoklimatske promjene vjeruju da su aktualne klimatske promjene prirodne. Međutim, ta se tvrdnja ne pojavljuje ni u jednom radu. 

Dakako, autorica upozorava da usprkos svemu tome postoji mogućnost, da su zaključci pogrešni. U znanosti jednostavno ništa nije apsolutno sigurno - sigurnost postoji samo u matematici i u religiji. Ali zdrav ljudski razum nikada ni ne čeka na apsolutnu sigurnost, da bi pokrenuo neku akciju. Tvrditi, usprkos svim potkrijepama, da ne smijemo ništa poduzimati protiv prijetećih posljedica naših djela, siskaz je bolesnog razuma.To je "načelo predostrožnosti" (precautionary prindiple), na sreću službena politika EU od 2000.. (Više o toj temi u mojem članku Znanost i politika klimatskih promjena.)

Poduzetnik Pavo Zubak, vlasnik poznate tvrtke AUTO ZUBAK, priprema gradnju tvornice autobusa. O tome su nedavno pisale novine business.hr, a prenio je Nacional. (Ne, nije u pitanju Zvonko Zubak, kako je to danas objavio svima nam mili Večernji list, od moje mladosti zvan "Bezgrešnjak"! ) Bilo bi to za svaku pohvalu: poduzetnik koji se obogatio uvozom i trgovinom sada ulaže u proizvodnju i izvoz, kad gradnja tvornice ne bi bila planirana na području koje takvim aktivnostima nije namijenjeno. Tu stoje bespravno sagrađeni pogoni za koje je više inspekcija naredilo uklanjanje i obustavu gradnje, a priprema se i optužni prijedlog zbog toga što su jasne naredbe inspekcije prekršene.

U tijeku je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za zahvat: gospodarska proizvodnja autobusa s komorom za lakiranje i ostalim pratećim sadržajima, na lokaciji Sesvetski Kraljevec, Dumovečka 25, investitora AUTO ZUBAK d.o.o. iz Velike Gorice, koja će potrajati do 9. veljače. Jučer je pak u Sesvetama bila održana prezentacija studije, na koju je došlo sedamdesetak građana s područja Sesveta, te desetak članova Zelene liste, predvođeni supredsjednicom stranke Vlastom Toth i supredsjednicima gradske organizacije Ivanom Pernarom i Sanjom Stipandić.

Zaključak prisutnih bio je jednoglasan: studija nije prihvatljiva, jer nikakva gradnja industrijskih projekata na tom području nije moguća po GUP-u i po elementarnoj logici jer su u neposrednoj blizini kuće; Pavo Zubak već godinama krši zakone i bespravno gradi i radi, terorizirajući i trujući okolno stanovništvo bukom, prašinom i smradom.

O ovom zanimljivom slučaju pisat ću još. Sada donosim neke poveznice, te bilješke s prezentacije.

Na svemrežju možete naći osnovnu dokumentaciju. Na prvoj strani je kratki uvod i popis dokumenata, slijedi kronologija, te zatim dokumenti -  uglavnom nalazi i izvještaji raznih inspekcija. Za opću orijentaciju, najvažniji je dopis Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša od 2. studenoga 2009..


Dokumentacija kao pdf dokument
Dokumentacija kao word dokument

širi izbor fotografija na facebooku
.
Kao što je propisano za javnu raspravu, sažetak Studije utjecaja na okoliš dostupan je na mrežnom sjedištu Ministarstva zaštite okoliša

U diskusiji na prezentaciji sudjelovalo je dvadesetak ljudi. Evo što su neki od njih rekli:


Hlovorka Hanžek, prva susjeda tvornice:
Tražimo da se postupi po nalozima građevinske inspekcije od 11. kolovoza i uklone protupravno sagrađene rekonstrukcija i dogradnja. [Pogledajte u gore navedenoj dokumentaciji.] Tvornica tu ne može biti. Generalni urbanistički plan kaže jasno, da se
u gospodarskoj zoni Kobiljak, obzirom na blizinu stanovanja, mogu graditi građevine za proizvodnju, pretežito zanatske sadržaje s tehnološki visoko razvijenom proizvodnjom i bez štetnih utjecaja na okoliš, te poslovne građevine za pretežito uslužne, trgovačke i komunalno-servisne sadržajem

Radio sam 40 godina u Njemačkoj, u tvornici autobusa Mercedes-Benz. Bile su eksplozije, imali smo svoje vatrogasce idr.. Ovdje ništa takvo nije predviđeno. Najbliže kuće bile su na 500 do 800 metara.
Brojke koje se u Studiji navode o količini boja u lakirnici su pogrešne, stvarno su puno veće. Na jedan autobus ide bar 150 kila farbe.

Božena Crnov
Majka sam troje djece. Jedno dijete mi je već za probnoga rada završilo u bolnici. Vi mi potpišite da ste vi osobno odgovorni za živote moje djece!

Ante Papac
Gradnja 2003. nije bila temeljem građevinske dozvole, nego su one izdane naknadno.
Već smo se nekoliko puta žalili da inspekcijski organi ne rade svoj posao.
Studija je dana na javni uvid takoreći prije nego što ju je komisija pročitala.

Ivan Pernar
Vi u studiji govorite o kanalizaciji, ali toga tamo nema, izlivate otpadne vode u potok.

Ana (prezime nisam zapisao)
tudentica sam kemijskog inženjerstva. U naseljenim područjima nije primjeren nikakav razvoj takvih konstrukcija.

Dražen Stojčević
Bandić je mecena g. Zubaka.
Nedaleko je predviđenja gradnja dječjeg vrtića, još bliže je hogomento igralište gdje 500 djece trenira.
G. Zubak nas je obavijestio da smo ljubomorni na njegov poštenon stečeni novac i njegov ratni put.
Imamo peticiju sa više od 600 potpisa.

Ivan Hrešć
Predsjednik Mjesnog odbora Sesvetski Kraljevac.
Ovo je očit slučaj pogodovanja pojedincima.
Potok Dumovec je več sada u komi, a planira se u njega odvotiti otpadne vode.
Imamo gorka iskustva sa ekološkim stanjem, kao da nas hoće potamaniti.

Krešimir Kršen
Predsjednik mjesnog odbora Kobiljak. Strojarski inženjer.
Mislim da g. Zubak nije vidio kako to izgleda. Menadžeri su ga prevarili.
Ovakva tehnologiaj u centru naseljenog mjesta ne može proći.
Potrošnja otapala nije 0,5 tona nego barem 10 tona.
Mi lokalna samouprava učinit ćemo sve da se to ne napravi.
Nemamo ništa protiv g. Zubaka, dapače, drago nam je da se otvaraju radna mjesta. Pomoći ćemo mu, neka ide u Rugvicu gdje je prava industrijska zona, tu blizu.

U subotu, 23. siječnja, povodom Međunarodnog dana vjerskih sloboda, održana je u Zagrebu svečana skupština Udruge za vjersku slobodu. Dodjeljenja su godišnja priznanja pojedincima i pojedinkama iz Hrvatske »za naročiti pridonos u širenju i ostvarivanju i širenju vjerske slobode.« (Neologizam "pridonos" stoji u letku, tiskanom tim povodom. Možda je ipak samo lapsus, umjesto "doprinos".) Svojim sudjelovanjem i rukujući se sa svim dobitnicima priznanja, skup je, kako se to oficijelno kaže, "uzveličao" i novoizabrani predsjednik RH Ivo Josipović. (Njegovo osiguranje bilo je primjereno diskretno.)

Lijep je bio nastup ženskog ansambla koji ima hebrejsko ime, na hrvatskome "Košuta", Svidjela mi se univerzalistička poruka jedne njihove pjesme:

Rijeka teče oceanu
i dubokim morima
teče sve dok vječna ljubav
koja naš je spas
ne spase baš sve nas.

Prisustvo predsjednika-agnostika potaklo je, vjerojatno, predsjednicu udruge Ljiljanu Matković-Vlašić da spomene kako vjerska sloboda podrazumijeva i slobodu da čovjek bude agnostik, ateist ili čak ravnodušan prema vjerskim pitanjima. Bitno je biti okrenut prema dobru. Inače, u dokumentima udruge ističu se vjernici i vjerske zajednice, iako se spominje da su među članovima i »skeptici, kozmopoliti i ateisti«.

Josipović je u obraćanju skupu rekao da će u njemu imati prijatelja i podupiratelja, te da ćemo Hrvatsku graditi kao zemlju slobode, razumijevanja i tolerancije.

Kasnije je Slobodan Lang, predsjednik Skupštine udruge, napomenuo kako je osobno prošao iskustvo agnosticizma, te je postao vjernik je je »trebalo naći snagu za činjenje dobra«. Danijel Berković, član Glavnog odbora udruge, u govoru čije su fotokopije jedine bile pripremljene i dostupne svima prisutnima, rekao je da je rast broja onih koji su suzdržani, neodlučni, te u konačnici i ravnodušni i nezainteresirani, za društvo možda i veća potencijalna opasnost od onih koji su uvijek protiv svega i svakoga. Zato je nasuprot pukoj, pasivnoj toleranciji (snošljivosti), potrebna zainteresiranost za upoznavanje drugog, što je pretpostavka za dijalog.

Esad Ćimić je u svojem kratkom govoru istakao da je uz toleranciju i dijalog bitan i treći čimbenik vjerske slobode: društveni aktivitet koji će omogućiti uvjete za autentičnog, slobodnog čovjeka.

Udruga se u svojem radu snažno oslanja i ističe značaj Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi proglasili 1948.; u časopisu Vjerska sloboda nazvana je čak »najvažniji dokument čovječanstva«. Bio sam iznenađen podatkom da smo tek prije dva tjedna dobili službeni prijevod Deklaracije, objavljen u Narodnim novinama!

S teološke strane, u obrazloženju dodjeljenih nagrada, više se puta spominje figura biblijskog Abrahama, kao poveznica triju monoteističkih religija.  Za Ivana Bagarića i Andru Vlahušića istaknuto je da su "istinski abrahamski političari", a za MIlenka Popovića da je pridonio "izgradnji abrahamskog svijeta". Objedinjujuću figuru Abrahama ističe grupa teologa i filozofa u Bosni i Hercegovini, te sa Franjevačkog instituta za kulturu mira iz Splita. Za one koje ova tematika interesira, mogu preporučiti knjige
Karl-Josef Kuschel: Spor oko Abrahama. Što Židove, kršćane i muslimane dijeli - a što ih ujedinjuje, Sarajevo: Svjetlo riječi, 2000., te
Bruce Feiler: Abraham. Putovanje u samo srce triju vjera, Zagreb: Izvor, 2002.

Inače, Udruga je službeno osnovana, odnosno legalizirana, 1994. godine, a još od 1974. neslužbeno je dlelovala grupa članova <em>International Religious Liberty Association</em>.

Dobitnici priznanja za 2009. godinu su:

dr. Ivan Bagarić, liječnik, danas saborski zastupnik. Osobito je istaknut njegov angažman na organizaciji saniteta za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini;
prof. dr. Esad Ćimić, prvi predsjednik Udruge za vjersku slobodu;
mr. Jasminka Domaš,  novinarka na HRT, predjednica zajednice Beth Izrael u Hrvatskoj, predavačica na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i Fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Krapini;
prof. dr. Mirjana Krizmanić, psihologinja;
gospodin Miljenko Popović, arhijerej Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu;
dr. Andro Vlahušić, liječnik, danas gradonačelnik Dubrovnika.

Nekoliko opaski, povodom jučerašnje akcije u Varšavskoj. (Koja se, vidi simbolike, dogodila na dan kad je Zelena kacija proslavljala 20. godišnjicu osnivanja - u kojem sam, ostaje za povijest zapisano, imao bitnu ulogu.)

Spomenuo sam, da je moj prvi zapis ovdje na blogu, 30. siječnja 2007., bio na tu temu. Nekoliko dana ranije bila je "javna" prezentacija projekta, za probranu publiku, tako da ni uglednog arhitekta NIku Gamulina nisu pustili da sudjeluje! (O tome svjedoči fotografija lijevo.) Tada je stranka "Zeleni za Zagreb" (današnja "Zelena lista") napisala priopćenje, iz kojeg izdvajam.

Stranka Zeleni za Zagreb ponovo izražava potporu akcijama civilnoga društva za spas Cvjetnoga trga od divljačkih planova krupnog kapitalista «razvojnika» Tomislava Horvatinčića i megalomanskih nebuloza Milana Bandića. Izražavamo zadovoljstvo odazivom građana na relativno skromno organizirani prosvjed u subotu 27. siječnja ispred rodne kuće zagrebačkog pjesnika Vladimira Vidrića. (...) Ista se borba malih ljudi protiv beskrupoloznosti kapitalista i megalomanije političara događa posvuda u Hrvatskoj: u Sigečici i Starom Trnju, Tounju i Malom Lošinju, Dramlju i Dubrovniku, na Jadranu ili na Dravi… Suprotstavimo se! Vrijeme je da obični građani, koji si ne mogu priuštiti vile s bazenom, obrane ono malo ljepote i nježnosti, koje u centru grada imaju!

Tri godine kasnije, nema se tome što  dodati, ni oduzeti. Borba i dalje traje.

Sjetimo se kako je stvar tekla: nakon tri godine intenzivnog rada i disusija, godine 2006. bio je donesen Generalni urbanistički plan. Pun kompromisa, ali ipak jedna stručna podloga, koja je dala dugoročne smjernice za razvoj grada. Između ostalog,a zaključeno je da u strukturu 17 donjogradskih blokova ne treba dirati.

Dugoročna? Brus! Tako nešto moglo je proći samo u onom trulom socijalizmu! Tek što je GUP bio izglasan, pojavio se razvojnik Tomo Horvatinčić s briljatnom idejom kako namlatiti pare, ups, pardon, kao uljepati centra: razbiti jedan od tih blokova, divljački uništiti arhitektonsku cjelinu kultnog Cvjetnog trga, i napraviti nešto divno, što Zagrebu nužno treba i što ćemo za sto godina s ponoom pokazivati turistima kao danas katedralu, zgradu HNK itd.: jedan krasni novi šoping centar! S lukuznim stanovima, plusjednom omanjom garažicom. Jer, naravno, što znaju ti bedasti urbanisti, razvojnici znaju bolje! Banditos je odmah pravilno skužio stvar i naredio da se GUP hitno promijeni. Nema frke, mijenjali su ga nakon toga svaka dva mjeseca!

Formalni razlog da s razdovi odgode bila je podnesena tužba, nakon koje postoji rok od dva tjedna za donošenje rješenja.  U međuvremenu, teče politička akcija da se poništi odluka kako je  gradnja ulaza u Horvatinčićevu privatnu garažu od općedruštvenog interesa, za koji treba žrtvovati pješačku zonu.

NIje pak razočaralo glasilo najbeskrupuloznijih kapitalističkih špekulanata i izrabljivača, "Jutarnji list", Iskusni Željko Žutelija, urednik gradske rubrike Jutarnjeg, koji slijedu ono staro novinarsko pravilo "Veži konja gdje ti aga kaže", objavio je bijesni komentar Graditelji na meti razgraditelja. Samozvani aktivisti, piše on, privilegiraju sebi pravo na grad, a jasno je, da to pravo pripada HOTO grupi!

Ovaj posebni primjer savršeno potvrđuje opće ocjene koje sam iznio u člancima Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista i Jutarnji list: Glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. No, zadovoljstvo je vidjeti kako ga "peru" čitatelji u komentarima"! Pogledajte, vrijedi!

Sad je politička situcija ipak bitno drugačija, i borba civilnoga društva možda zaista završi djelomičnom pobjedom demosa protiv kapitala, iako je velika šteta već napravljena. Bandić je trenutno u vakuumu, a šef SDP-ovaca u Gradskoj skupštini Jurica Mejić izrazio je podršku prosvjednicima. U Gradskoj skupštini sjedi petero zastupnika s nezavisne liste Velimira Sriće, među njima i Vera Petrinjak-Šimek koja je postala poznata u javnosti ponajviše upravo po sudjelovanju u ovoj kampanji. U Vijeću četvrti Donji grad sad je dvoje vijećnika Zelene liste. Vijeće je prije dva mjeseca jednoglasno odbilo projekt privatizacije Varšavske. Iako ta odluka nije formalno obvezujuća, jer Vijeće ima samo status mjesnog odbora, ipak je izbila Bandiću i kumovima jedan važni argument legaliteta, naime da ih građani, navodno, podržavaju.

Čekamo razvoj događaja. Spremni na dalje akcije.

U proteklih 15-ak minuta, stigla mi je ova poruka triput SMS-om, emajlom, te na facebooku,

Počela je blokada radova Hoto grupe u Varšavskoj.
Treba nam što više ljudi.
Dođi u Varšavsku čim prije!




A baš sam oprao kosu.  Osim toga, meni s periferije javnim prometom treba barem 45 minuta, a i ne mogu odmah krenuti. No, možda nešto bude. Pravo na grad i nije baš bilo jako aktivno, na njihovom mrežnom sjedištu mjeseciman išta novo... E sad, treba ipak pokušati.

U kampanji za spas Cvjetnog trga sudjelujjem od početka, prije tri godine. Tome je bio posvećen i moj prvi zapis na ovom blogu - slijedeće subote mi je treća godišnjica!  Nakon toga cijela serija zapisa, pogledajte u lijevom stupcu, na http://zoranostriczelanalista.blog.hr,  dolje:

4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja

4.4.1. Cvjetni trg

Bio sam vrlo nezadovoljan i frustiran načinom na koji su Zelena akcija i Pravo na grad vodili tu kampanju, o čemu sam prije gotovo godinu i pol objavio članak koji je digao prilično prašine. Mislim i danas da sam bio posve upravu: PMSM, masovni odaziv, koji su požnjeli svojim prvakcijama tijekom 2007. i početkom 2008., jednostavno ih je prerasla i nisu ssjoj se znali prilagoditi i dalje je usmjeravati.

No, što je tu je, krivica je i na meni...   Odustajati ne treba.